Fox je dokazao da nam Marvel podvaljuje mačka u vreći

Ovaj dio godine se pokazao neuobičajeno važnim za fanove superjunačkih filmova i TV serija diljem svijeta. Obično su to ljetni mjeseci, kada izlazi najviše blockbustera i kada novčanici velike većine geekova zjape prazni zbog količine novca kojega su morali izdvojiti za kupovanje kino karata, a s time rastu i njihova očekivanja. No, ove 2017. stvar je poprimila drukčije obličje. Iako nas očekuje sva sila filmova do kraja godine i hype ljestvica je vrlo visoka, ona kvalitativna je dosegla rijetko viđenu razinu koju će nadolazeći filmovi pokušati preskočiti.

Naravno, jedan od razloga tome je Logan, o kojemu je već rečeno i više nego što je potrebno. Ukoliko ste živjeli u pećini zadnjih nekoliko tjedana, posljednji je film o Wolverineu univerzalno prihvaćen kao jedan od najboljih superherojskih filmova svih vremena, kao vanserijski primjerak šabloniziranog žanra koji već svima polako ide na jetra. Dižu se spomenici redatelju Jamesu Mangoldu i pišu se epitafi za Jamesa Howletta kojemu je spomenuti film bio grand finale, kao i za tu franšizu njegovom glumcu, Hughu Jackmanu u tom slasher  SF neovesternu. Na malim ekranima priča se o Legionu, jedinstvenoj i bizarnoj seriji o mutantu koji ne može kontrolirati svoje moći, čiji je mastermind genijalni Noah Hawley, ime iza već naveliko hvaljenog Farga. S velikim se zanimanjem priča o nastavku Deadpoola, jedine punokrvne superherojske komedije koju smo imali prilike vidjeti u zadnjih par godina. Na YouTubeu razni štreberski kanali rade vremenske linije X-Men franšize pokušavajući stvoriti smisleni kontinuitet njihovih filmova.

X-Meni su najednom kul. Svi pričaju o njima, a MCU-u ni traga. Negdje u sjedištu 20th Century Foxa, na najvišem  katu blještavog nebodera u Los Angelesu, šefovi tog velikog filmskog studija zadovoljno trljaju ruke i smiju se u lice Warner Brothersima na jednoj i Marvel Studiosima na drugoj strani.

No, nije im uvijek bilo tako lijepo. Zanimljiva je priča o 20th Century Foxu i njihovim filmskim ekranizacijama Marvelovih superjunaka. Za njih je, kroz  17 godina koliko ih dugo snimaju, situacija bila najjednostavnije rečeno ovakva: hit or miss. Dolovi i brijegovi. Usponi i padovi. Tako je nakon odlično primljenog prvog X-Men filma iz 2000. hladan tuš uslijedio 2003. kada je Daredevil Marka Stevena Johnsona s Benom Affleckom u glavnoj ulozi postao jedan od najmržih filmova te godine, da bi nekoliko mjeseci kasnije X2 postao proglašen jednim od najboljih superherojskih filmova ikad, što je u to doba jako mnogo značilo. 2005. je zatim opet izašlo sranje: Elektra, grozan spin-off jednako groznog Daredevila spomenutog u prošloj rečenici, kao i Fantastična četvorka, koja je zaradila pristojne novce, ali kvaliteta nije bila na takvoj razini. 2006. Foxovci su nade polagali u X-Men: The Last Stand koji je trebao biti veličanstven zaključak inače pristojne trilogije, a pretvorio se u kupus kojega je uništio prepotentni redatelj Brett Ratner. 2007. dobili smo nastavak F4 sa Silver Surferom što apsolutno nitko nije tražio, a 2009. krah je dosegao maksimum i pomoću X-Men Originsa: Wolverine Fox je i službeno zajebao franšizu koja je njihove stripovske ekranizacije još nekako održavala na životu. Za to vrijeme rodio se novi, zastrašujuće talentirani igrač, pravi biser o kojemu se počelo pričati više nego o Messiju i Ronaldu zajedno – rodio se Marvel Studios.

Možete si misliti kako je tada bilo velikim mangama u Foxu. Prava za Daredevila brzo su vraćena Marvelu, a Fantastična četvorka opasno je visila. Da im se sada dogodi takav niz neuspjeha, bez sumnje bismo love-hate vezu Charlesa Xaviera i Magneta gledali usred šore s Tonyjem Starkom i Avengersima. Nakon svih tih nedaća, Fox je shvatio da je vrag odnio šalu i ponovno kontaktirao čovjeka koji je jedini uspio učiniti nešto dobro s njihovim superherojskim egzibicijama – Bryana Singera, koji je režirao prva dva X-Men filma. Iako zainteresiran za suradnju, Singer je morao odustati od režije nadolazećeg filma o X-Menima koji se trebao baviti mlađim verzijama poznatih nam likova zbog obaveza na drugim projektima. Tada su Foxovci zvrcnuli Matthewa Vaughna, britanskog redatelja koji im se svidio zbog posla kojega je učinio režirajući Kick-Assa, vrlo dobru adaptaciju stripa škotskog pisca Marka Millara. Kada su mu spomenuli da će imati priliku rebootati X-Mene i staviti svoj pečat na franšizu, Vaughn je mislio da se šale, no ipak je uvidio da nije tako. Okupio je ekipu talentiranih, rastućih glumaca koji su sada u Hollywoodu itekako afirmirane zvijezde i snimio X-Men: First Class, sasvim solidan i pamtljiv superherojski triler u maniri filmova o Jamesu Bondu. Tako je utabao put za snimanje drugog Wolverinea, gdje je Fox pak upecao Jamesa Mangolda – vrlo zanimljivog redatelja koji je snimio prosječan film, ali je nekoliko godina kasnije, odnosno sada, i više nego dokazao svoju kvalitetu. Zatim su uslijedili Days of Future Past, najkompletniji i najraskošniji film o X-Menima dosad koji je obilježio povratak Bryana Singera, Deadpool o kojemu smo već sve rekli i X-Men: Apocalypse, klasična superherojska destrukcija na kojoj se studio popiknuo i koja je podsjetila Fox na to da ne prolaze uvijek priče o bogovima i uništavanju svijeta. Jedina potpuna anomalija, golemi korak unazad bio je omraženi Fant4stic iz 2015., ali Fox u novom desetljeću ima poprilično jak niz i dokazao se kao pristojan konkurent MCU-u. A sada ga je, baš pomoću terceta Deadpool-Logan-Legion, barem nakratko prešišao.

Kažem, barem nakratko, jer još trebamo vidjeti kakve će kvalitete biti ovogodišnji Marvelovi projekti. Ali već sada je sasvim evidentno to da će, ma kakve god Marvel spektakle izmislio, koliko god šareni novi Guardiansi bili, koliko god para Spider-Man zaradio, Fox biti u povoljnijoj poziciji što se publike, a možda i kritike tiče. Zašto? Zato jer su, prije svega, mnogo hrabriji i originalniji.

Ne želim uopće uveličavati kvalitetu Foxovih X-Men filmova:  The Last Stand (malo manje) i X-Men: Origins (puno više) bili su sranja koja se ne bi trebala više nikada u povijesti superherojskih filmova ponoviti (a bojim se da hoće, ali to sada nije toliko važno). Kada, recimo, usporedimo MCU i X-franšizu u cijelosti, Marvelov je projekt na prvi pogled puno konstantniji, ali baš zbog tog D-L-L trija kojega je Fox u proteklih godinu dana uveo u svoj svemir pokazuje se prava kvaliteta i jednog i drugog studija. Naime, Fox preuzima prilično neortodoksnu politiku: ne radi kompromise, dopušta autorima njihovu kreativnu slobodu u pravom smislu riječi i time zadovoljava fanove.  Fox je u 2017. pronašao svoju formulu, koja im omogućava da hrabro pronalaze nove, različite priče, uz fokus na likove i njihovu ljudskost i intimni karakter, a ne na mazanje očiju akcijskim scenama u kojima će Hulk razbiti desetak robotskih henchmana.

Zašto sam rekao da je MCU „na prvi pogled“ konstantniji od Foxa? Jedino što Marvelove lošije radove odvaja od Foxovih je to što su oni u MCU jednostavno prosječni do te mjere da ne budu grozni. Znate onaj nevjerojatni osjećaj bezveznosti kojega Marvelovi filmovi počnu poprimati kada počnete malo bolje razmišljati o njima? Pogledate film i pomislite, „Pa nije loš. Ništa mu ne fali“ i već drugi dan zaboravite što ste gledali? Da, to su vrlo često Marvelovi filmovi, a takvi su upravo zbog formule koje je taj studio i prisvojio. Naime, Marvelov pristup mnogo je hladniji i korporativniji – nije slučajno da im svi filmovi izgledaju i zvuče isto, imaju istu atmosferu, sličan humor i viziju. Iz stripova koji su toliko interesantni baš zbog toga što se razlikuju jedan od drugoga na mnogo načina, Marvel je učinio jednu te istu, ponavljajuću liniju. Taj model kojega su usvojili je pametan i odličan za biznis, ali nipošto nije simpatičan, niti zadovoljavajuć. Naravno, ne kažem da su MCU filmovi najveće smeće ikad – ima tu nekoliko vrlo dobrih ostvarenja, ali kada pogledamo cijeli svemir, Fox nam je pokazao kakvog mačka u vreći nam MCU podvaljuje već gotovo desetak godina i zanimljivo će biti vidjeti kako će Marvel reagirati na novi trend kojega je stvorio Fox, a o kojemu se sada u Hollywoodu najviše priča. MCU je, ukratko, taj koji je šablonizirao žanr, a svoj obol je dao i DCEU koji ga neuspješno pokušava kopirati. Veliko je pitanje hoće li Marvel promijeniti svoj pristup? Jako teško. Hoće li pokušati stvarati još atraktivnije priče? Svakako. Jedino što je slično Foxovoj formuli jesu Netflixove serije o uličnim superherojima, no i one imaju svojih problema u vidu razvučenosti i lošeg tempiranja radnje.

Naravno, u praksi ne znamo hoće li se Fox svoje formule i držati i je li ovo samo bljesak pomoću kojega će tjerati ljude u kina. Gledajući filmove koje imaju u pripremi, kao što su Deadpool 2, The New Mutants  i X-Force, ne bi trebao biti. Najveći je misterij bio i ostao glavni X-Men serijal, čiji je posljednji nastavak upravo i bio ono što Marvel njeguje – generičan superherojski film bez imalo mašte i autorskoga u sebi.  No, kao što je već spomenuto, Legion, Deadpool i Logan u kratko su nam vrijeme dokazali da superherojski žanr u 2017. itekako može biti zanimljiv i svjež, a ne samo običan proizvod kojega ćete platiti tridesetak kuna i na kojemu ćete utrošiti dva sata svoga života.

Andrija Golub

Andrija Golub

Dio Superheroja od 2015. godine. Urednik portala i jedan od njegovih osnivača. Glas iza naših video-eseja na YouTubeu i admin Facebook stranice.
Andrija Golub
Share on FacebookShare on RedditTweet about this on TwitterShare on TumblrPin on Pinterest
Posted in Filmovi, Početna, Serije, Tekstovi and tagged , , , , .