Parker se vratio kući

„Peter Parker je svima najdraži lik baš zato što se ljudi mogu usporediti s njim i to ćemo upravo pokušati ostvariti. Filmovi Johna Hughesa su perfektan primjer onoga čega želimo kreirati.”

Ah, ta srednja škola. Koliko ju mrziš dok ju pohađaš, toliko ti kasnije nedostaje. Blijedi zidovi i prljavi hodnici koji odjekuju podsjećaju te na najgore odjele tvoje gradske bolnice, prate te užurbani koraci učenika koji natežu sendviče u ustima za vrijeme odmora , a pogled kroz prozor daje izvrstan pregled maturanata koji puše u školskom dvorištu i čistačice koja za njima skuplja čikove. A ti stojiš unutra kao neprilagođeni prvašić i otresaš si kukuruz iz jakne koji se ondje zavukao još za vrijeme tradicionalne fazanijade. Nisi kul, nisi bitan, znaju te zajebavati, a nigdje ne možeš pronaći braću geekove osim onog jednog tipa koji već dva tjedna fura jedino Star Wars majicu od koje se ne odvaja.

Ja sam znao kako je to biti luzer, a zna to i Penis Parker, kako Petera naziva njegov kolega i dežurni razredni zajebant Flash Thompson. Baš kao i svi mi, Peter u Homecomingu ima standardne tinejdžerske probleme. Baš kao i mnogi drugi koji su njegove stripove desetljećima čitali i u kojemu su se pronalazili, Penis Parker nije popularan klinac. Svi misle da je čudan osim jednog frenda kojeg ima u obliku Neda, debeljuškastog štrebera koji ga uz njegovu (zgodnu) tetu May jedini razumije. Dane provodi dosađujući se i učeći i pritom na odmoru škica Liz, onu „dobru curu iz četvrtog be“ koju je svatko od nas koji smo prošli kroz srednju školu imao u mislima. Peter je sasvim običan dečko – naravno, ako izuzmemo to da je Spider-Man.

Njegove video-klipove ljudi gledaju na YouTubeu i pritom jedni smatraju da se radi o luđaku, a drugi da se radi o simpatičnom tipu, dobrom duhu Queensa. No, teško da netko misli da je Spidey veliki heroj, apsolutni spasitelj svemira, netko u rangu Osvetnika, nešto što Peter očajnički želi postati kroz film, a često se zavarava da već jest na tome nivou. Mnogima je poznat taj feeling – teško se suočiti s realnošću koja je uvijek dva-tri koraka ispred tebe, a posebno kada si tinejdžer. Stric Ben pokojan je već neko vrijeme i to svi znamo – toliko da nas film ne treba ni podsjećati na to. Nema dramatičnih govora o moći i odgovornosti te neopisivog osjećaja krivnje kod Petera. Znamo da je to sve ovaj dječak već prošao. Ulogu očinske figure u nekom smislu preuzima dobro nam znani plejboj Tony Stark, koji nadgledanje Petera smatra svojom odgovornošću s punim pravom. Jer, kako biste se vi osjećali da u bitku povedete dijete od 15 godina i uvedete ga u svijet velikih igrača tada kad nije nikako spreman za to?

Zbog te silne želje da se dokaže i postane nova velika stvar, Peter, odnosno Spider-Man ili bolje rečeno Spider-Boy, naleti na grupu razbojnika koji koriste modificiranu izvanzemaljsku tehnologiju Chitaurija u svojim pljačkama i dilanju oružja, a predvodi ih maliciozni Vulture. Tada se uvuče u niz događaja koji će mu možda pomoći da se dokaže, ali i zahvatiti njegov privatni život u neopisivim razmjerima.

Spider-Man kao Harry Potter

Prvi put imamo prilike gledati pravog tinejdžera u ulozi Spideyja, a ne tridesetogodišnjaka koji se svaki dan prije snimanja mora obrijati kako bi izgledao imalo vjerodostojno. Napokon svjedočimo Peteru Parkeru srednjoškolcu, a ne tipu koji maturira u prvih pola sata filma.

Marvel/Sony

Teško je zaboraviti osjećaj kojega su fanovi mrežoglavog penjača po zidovima imali u želucima nakon što je objavljeno kako ćemo dobiti još jedan reboot lika, ovaj puta u Marvelovom filmskom svemiru. Ako je jedna filmska franšiza izmrcvarena toliko puta da bi sasvim sigurno prosječnom gledatelju više bilo zlo vidjeti nove filmove iz serijala u kinu, onda je to Spider-Man. Bilo je jako riskantno za Kevina Feigea i njegove Marvel Studiose zaključiti pregovore sa Sonyjem o suradnji između dva studija kako bi „vratili Parkera kući“, ali to je također bilo jedino što je moglo spasiti najpoznatijeg Marvelovog junaka svih vremena u tom trenutku. Svi su znali da Spidey zaslužuje bolje, a Feige nije imao pravo na pogrešku. Sada, nakon izlaska Homecominga, sa sigurnošću možemo zaključiti kako je još jednom uspio.

Kada smo 2012. dobili reboot Spider-Mana u kojemu smo vidjeli Andrewa Garfielda koji skejta po školskim hodnicima i izgleda kao hipster iz Starbucksa mnogi su se zapitali je li to stvarno Peter Parker ili neki kulerski klon kojega su si zamislili Sony i redatelj Marc Webb. Ove su nam godine redatelj Povratka kući Jon Watts s jedne i izvrsni Tom Holland druge strane podarili punokrvnog Petera Parkera koji kao da je izletio sa stranica stripova iz neprežaljenog Ultimate svemira koji još uvijek daje nevjerojatno mnogo inspiracija za ekranizacije Spider-Mana. Prvi put imamo prilike gledati pravog tinejdžera u ulozi Spideyja, a ne tridesetogodišnjaka koji se svaki dan prije snimanja mora obrijati kako bi izgledao imalo vjerodostojno. Napokon svjedočimo Peteru Parkeru srednjoškolcu, a ne tipu koji maturira u prvih pola sata filma. Gledamo dječaka koji nije ona klasična štreberčina s velikim okruglim cvikama iz šezdesetih kakav je bio Tobey Maguire, ali ni taj frajer kakav je bio inače odlični Garfield. Sada zaista imamo jednog modernog Petera, ali onoga koji razumije otkuda je došao.

Iako sam pohvalio filmove Sama Raimija, a u mlađim danima i cijenio pokušaje Marca Webba, neupitna je činjenica kako je srednja škola esencijalno Peterovo okruženje, nešto što ni približno dovoljno nismo mogli vidjeti u prijašnjim filmskim inkarnacijama tog lika i stripa. Nije dovoljno staviti Petera Parkera u srednjoškolsko okruženje u dvije-tri scene – škola Midtown u stripovima funkcionira kao organizam, kolektiv čija lica znamo i koja upoznajemo sve više kako priča dalje odmiče. Watts je Midtown, ali i cijeli Peterov okoliš shvatio perfektno i pritom ga prilagodio sadašnjosti. Tako imamo Spider-Mana milenijalca, Queens koji je melting pot gdje živi hrpa naroda i rasa, Flasha Thompsona koji je umjesto zastarjelog stereotipa nasilnika-sportaša sada razmaženi bogatun s pilom od automobila i tetu May koja nije baba od osamdeset godina već, realnije, osoba koja je uzela Petera pod svoje, netko tko je puno bliži ulozi velike, starije sestre nego slabašne bakice. Prvi puta imamo prilike upoznati Peterove nastavnike i poznanike, mahom osebujne i realne likove koje, baš poput našeg naslovnog junaka, možemo prepoznati oko sebe u stvarnome životu. Taj, dopustite mi da ga tako nazovem, heripoterovski pristup likovima i radnji točno je ono što je Spider-Manu u filmu nedostajalo svih ovih godina.

Klinac kojega poznajemo i jaka podrška

Film, uza svu vanzemaljsku tehnologiju i hi-tech mumbo jumbo, ipak postiže efekt prizemnosti, realnosti i osjećaja da bi se „sve to stvarno moglo negdje nekada nekome dogoditi”.

Marvel/Sony

Uz takve realne, životne persone koje gledamo kroz film i Petera koji nije nepobjedivi, nepogrešivi heroj kada obuče masku kao u prethodnim inačicama već obični klinjo koji samo želi učiniti ispravnu stvar, koji pada, spotiče se, kojega je strah prevelike visine i koji nekad mora i potrčati kako bi došao na željeno odredište čine film koji, uza svu vanzemaljsku tehnologiju i hi-tech mumbo jumbo, ipak postiže efekt prizemnosti, realnosti i osjećaja da bi se „sve to stvarno moglo negdje nekada nekome dogoditi“. To je ono što je, recimo, želio napraviti Marc Webb s prvim The Amazing Spider-Manom u ono post-nolanovsko doba mračnih i grounded superjunaka i što mu, svi znamo, nikako nije uspjelo. To je, također, ono što gledatelja još više povezuje s filmom i njegovom radnjom.

Još je jedna česta zamjerka na Spider-Man filmove notorno trpanje velike količine negativaca u narativ kako bi se prodalo još malo više igračaka i raspametilo još nekoliko fanova. Tako je Raimijev SM3 osim cabaret emo podvojenog Petera Parkera imao Venoma, Sandmana i (novog?) Goblina od kojih nitko nije došao do izražaja kako spada, a The Amazing Spider-Man 2 imao je Mr. Free… ovaj, Electra, ponovno Zelenog Goblina i koji je god kurac Rhino Paula Giamattija bio. Sada sam nabrojao šest negativaca, šest zlikovaca od kojih nijedan nije bio kvalitetan. U samom Homecomingu ih, ako sam dobro izbrojao, bez spoilera, ima upravo toliko – pet ili šest. Sasvim je jasno da ne dobijaju svi istu količinu prostora i da nisu svi od njih jednako bitni za radnju, ali postoji jedna stvar koja ih čini boljima od malorpije nabrojanih zlikovaca iz prijašnjih filmova. Oni ne ostavljaju osjećaj da ih ima previše, zbog toga jer su izvedeni na takav način gdje je Jon Watts shvatio da ne morate svakog zloću napraviti kao „najveću prijetnju Spider-Manu dosad“, kao tipa s raskošnim kostimom koji će zaklati, pobiti, iskasapiti, raščetvoriti sve što je Spideyju milo i drago. Ne, takvu ulogu ovdje ima jedino, donekle, Adrian Toomes iliti Vulture, pomoću kojega je Michael Keaton po tko zna koji put dokazao da je fantastičan glumac. Vulture nije nemesis kojega ćete pamtiti cijeli život, ali radi se o kompleksnom liku čije motive svakako možete razumjeti, nešto što se ne može često reći za Marvelove oh-tako-generične-i-dosadne negativce, a Keaton, čovjek koji, čini se, ima fetiš na krilate životinje pošto smo ga gledali kao Batmana i Inarrituovog Birdmana, daje mu jedan novi sloj svojom karizmom i uvjerljivošću.

Marvel/Sony

Također, Keaton i Holland nisu jedini koji sjaje u ovom filmu. Watts je okupio prilično zanimljivu glumačku ekipu koju možemo podijeliti na tri dijela. Prvo su tu poznate holivudske zvijezde poput već spomenutog glavnog junaka i negativca, ali i sveprisutnog Roberta Downeyja Juniora, Jona Favreaua kao Happy Hogana (preveden kao “Srećko”, good game, well played) i Marise Tomei. Zatim imamo drugu kategoriju, a to su mlada i neafirmirana lica koja utjelovljuju Peterove vršnjake. Najpoznatiji od njih je Flash, Tony Revolori, zatim Jacob Batalon kao Ned, Laura Harrier u ulozi Liz i Zendaya kao Michelle, jedan, blago rečeno, zanimljiv lik. Zatim je tu i treća, meni najdraža kategorija, gdje se nalaze stariji sporedni likovi kod kojih su angažirani glumci koje gledamo u nekima od najpoznatijih TV serija – tako dva Shockera glume Logan Marshall-Green (Quarry), Bokeem Woodbine (izvrsni Mike Milligan iz druge sezone Farga, ako niste pogledali tu seriju opalite si šamar), Michael Chernus je Phineas Mason odnosno Tinkerer, a Tyne Daly utjelovljuje Anne Marie Hoag, šeficu Damage Controla, Marvelovog odreda za čišćenje superherojskih govana. Naravno, tu je i sve poznatiji Donald Glover iliti Childish Gambino, glavna zvijezda FX-ove Atlante. Sve skupa, radi se o nevjerojatno talentiranoj grupi glumaca.

Marvelov Ferris Bueller

Povratak kući film je u kojemu ćete se prisjetiti trčanja po školskim hodnicima i maštanja o svojoj prvoj ljubavi, kao i svih onih napora kroz koje ste prošli u nastojanju da vas stariji shvate ozbiljno.

Marvel/Sony

Sada vjerojatno mislite da sam, kao i uvijek, previše nahvalio film i da je hype uzeo preveliki zamah. No, ovaj puta stvarno nije tako. Spider-Man: Homecoming  vrlo je dobar Marvelov film u kojemu sam prvi puta osjetio onu čarobnu formulu pomoću koje je dobrosusjedski Spidey osvojio toliko čitalaca. Prvi puta sam se osjećao kao Peter Parker gledajući film u kojemu je on glavni lik. Ako ste fan stripa, postoji velika vjerojatnost da će vam se Homecoming jako dopasti, pa čak i ako ste purist kojemu je svetogrđe promjena pozadine određenih likova i izmišljanje novih. Mislite da film nema mane? Daleko od toga. Još uvijek smatram da je Logan superherojski film godine. Možda je podsjećanje na to da je Spider-Man sada dio MCU-a malo previše „in your face“ u određenim trenutcima. Ajronmensko odijelo glavnog junaka i za Marvel tradicionalno slaba glazbena podloga mogli bi iznervirati određen dio publike, a neobično je kako film kritiziraju većinom oni koji su prvo upoznavanje s likom i djelom Petera Parkera imali u Raimijevoj trilogiji i nisu nikada, ni prije ni kasnije, dotaknuli stranice stripova. No, u Homecomingu smo dobili pravi ljetni blockbuster. Ovo nije film u kojemu će polubogovi šamarati žderače svjetova svojim magičnim gadgetima. Ma kakvi, Povratak kući film je u kojemu ćete se prisjetiti trčanja po školskim hodnicima i maštanja o svojoj prvoj ljubavi, kao i svih onih napora kroz koje ste prošli u nastojanju da vas stariji shvate ozbiljno. Zabavan, dinamičan, duhovit te beskrajno simpatičan i nevin. Baš kao da ga je režirao John Hughes. Čvrst korak naprijed za Marvel – najbolji film o Spider-Manu od 2004. i najbolji film o Peteru Parkeru ikada.

Andrija Golub

Andrija Golub

Dio Superheroja od 2015. godine. Urednik portala i jedan od njegovih osnivača. Glas iza naših video-eseja na YouTubeu i admin Facebook stranice.
Andrija Golub
Share on FacebookShare on RedditTweet about this on TwitterShare on TumblrPin on Pinterest
Posted in Filmovi, Početna, Tekstovi and tagged , , .

31 Comments

  1. I even have written a number of hubs on jewelry making and have a number of
    more coming in the subsequent few months if you want further assist.

  2. The new line of chips, called Intel Quark, will ship next yr and embody an ingestible model aimed toward biomedical makes use of, Intel’s president, Renee James,
    told reporters late on Monday.

  3. It can add texture, colour, and likewise motion. Some assume that
    necklaces comprised of certain treasures, stones, as well as facets
    have favorable well being and wellness perks.

  4. You can also combine and match bracelets of all totally different colors, materials, and kinds.
    Beaded bracelets, with metallic bracelets, with leather-based braceletsthis could all presumably work relying on how
    you wear it. A lot of younger Hollywood stars like Miley Cyrus, Hilary Duff, and Vanessa
    Anne Hudgens prefer to layer bracelets in creative and enjoyable ways.
    Slightly older stars tend to layer bracelets product of extra mature materials like silver, gold, and diamonds.

  5. When buying rings you can have great enjoyable – once more the choices
    are limitless from massive and overwhelming to
    dainty and female. The size and dimension of your fingers performs
    an vital function in what will look good.

  6. Silver necklaces have been a trendy choice from a very long time for men who
    are looking to buy a present for his or her beloved ones or shock them.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.